Vrijeme Superhika Pred našim očima kao da se odvija Francuska revolucija u obrnutom smjeru ili ostvarenje krilatice Superhika iz Alan Forda o oduzimanju siromašnima da bi se dalo bogatima – kao da glasači iz izbora u izbore daju vladarima – u Sjedinjenim

2020-12-19

Vrijeme Superhika

Pred našim očima kao da se odvija Francuska revolucija u obrnutom smjeru ili ostvarenje krilatice Superhika iz Alan Forda o oduzimanju siromašnima da bi se dalo bogatima - kao da glasači iz izbora u izbore daju vladarima - u Sjedinjenim Državama, ali i Europi - sve više moći i pomiču klatno sve više udesno. U dvadesetom stoljeću radništvo se u suradnji sa strankama ljevice mukotrpno izborilo za mirovinske sustave, godišnje odmore, socijalne programe za siromašne i za školovanje, ali ako ovako nastavimo, tvrdi Thomas Frank, istopit će se sve što je u korist "malog čovjeka" postignuto u proteklih stotinu i nešto godina.

Da vas, ako ste prosječan građanin, vremeplov prebaci 200 godina unatrag u industrijsku revoluciju, radili biste mukotrpno i poslušno 10 do 16 sati dnevno, šest ili sedam dana u tjednu, a i vaša bi djeca stenjala obavljajući teške poslove, možda i u uskim rudarskim oknima s početkom u dva sata ujutro. Velika smrtnost novorođenčadi i djece, zarazne bolesti, kratak životni vijek, ozljede na radu, glad i nesigurnost bili su stvarnost ogromne većine dok se sposoban i privilegiran sloj krupnih industrijalaca i bankara naglo i enormno bogatio.

Danas pak u tehnološkoj revoluciji roboti preuzimaju sve više poslova i, kako prognozira nekadašnji direktor Googlea Eric Schmidt, ulazimo u eru izobilja. Produktivnost je impresivna i posao za koji je 1950. godine bilo potrebno 40 sati sada se obavlja za desetak sati, no vrlo malo se raspravlja o mogućnosti značajnijeg skraćivanja radne satnice kako bi građani jednostavno više vremena provodili s obitelji i prijateljima.

Prije pedesetak godina predviđalo se da će američki radnik ove, 2020. godine, na poslu provoditi tek oko 5 sati dnevno, te da će, optimističan je bio profesor političkih znanosti sa Sveučilišta MIT Dr. Ithiel de Sola Pool, nacionalizam jednostavno iščeznuti. Za neostvarivanje tih prognoza bilo bi međutim pogrešno okrivljivati stranke desnice jer, kako pojašnjava profesor međunarodnih odnosa iz Georgije Cas Mudde, nacionalizam rado propagira cijeli američki politički spektar, a Joe Biden u govorima naziva Sjedinjene Države nadaleko najmoćnijom i najpoštenijom svjetskom državom. Mudde američkoj ljevici, Bidenu i drugim političarima Demokratske stranke predlaže da radikalno zaokrenu i građanima jednostavno započnu govoriti da nisu, niti su ikad bili, najveličanstvenija država na svijetu.

Jedino tako mogu postati moćna država, veli Mudde i podsjeća da se Amerika srozava u svjetskim rang listama mjerenja korupcije, kvalitete obrazovanja, zdravstva i, naravno, rastuće nejednakosti. Izračuni koje prezentira kalifornijski profesor ekonomije Gabriel Zucman pak pokazuju nagli rast bogaćenja uskog sloja privilegiranih u proteklih nekoliko desetljeća, odnosno povratak na nemilosrdne razine koncentracije bogatstava s kraja devetnaestog stoljeća.

Kapitalizam treba spasiti od samouništenja, a jedan od načina je, predlaže analitičarka londonskog Financial Timesa Rana Foroohar, da kapitalisti radnicima povise nadnice, a sebi snize enormne plaće i bonuse. Zvuči jednostavno, ali dogoditi se vjerojatno može tek pod nekom prisilom ili možda čak - zastrašivanjem.